Piše: dr. Zehra Alispahić
Kad god zavirite u vaše poštansko sanduče, uz račune koje uredno pokupite „bacite oko“ i na brojne reklamne sadržaje i biltene koji nude nesvakidašnje aparate i pomagala koja, skoro da „sama usisavaju, čiste, peru, peglaju, kreče…“. Onda gledate afiše sa primamljivim ponudama hrane na kojima prednjače pite „ispod sača“, pizze i roštilj u svim varijantama. Otvorite svoju elektronsku poštu, kad tamo, akcijske ponude sa sniženjima od 20 do 70 posto zadnjih količina hrane, jastuka, tepiha, peškira… Onda odete u velike tržne centre i dok se okrenete vidite da je korpa koju ste uzeli premala i da ste, ipak, trebali uzeti velika kolica, jer kada ste tu, treba se „namiriti“ za čitavu sedmicu ili mjesec. I tu nas sa polica dozivaju crvene naljepnice sa primamljivim sniženjima… Jednostavno, uzima se sve i svašta, da bi se probalo i da bi se iskoristilo sniženje…Eh, dobri stari ulični granapi gdje se uzima samo ono što treba! Stalna sniženja i SMS poruke za kupovinu markirane odjeće često nas odvedu u modne kuće i dok se okreneš, kese su pune „krpa i krpica“. Stanovi i ormari su postali skladišta različitih odjevnih predmeta koje i ne nosimo, a uvijek smo u dilemi: „Šta obući?“ Već sedmicu ili dvije prije nastupanja mjeseca ramazana na isti način dobivamo brojne i raznovrsne ramazanske ponude iftarskog i sehurskog, skupljeg i jeftinijeg menija, od najmanjih aščinica do najluksuznijih hotela, uz zagarantiranu intimu i sa jedinstvenim pogledom na grad. Tu su i ramazanske turističke ponude. I tako svih trideset dana. A onda dolaze bajramska „kafanska slavlja“. Pa estradni umjetnici. Blagoslovljeni mjesec ramazan postao je marketinški hit printanih i elektronskih medija. Oglasni prostor dnevnih i sedmičnih novina, propagandni program radio i tv kuća, sve vrvi od „primamljivih“ iftarskih ponuda i cijena. Porodična iftarska okupljanja koja na poseban način boje atmosferu naših kuća i stanova, ili su bojila, mirisi domaće hrane, užurbanost, gužva i smijeh za sofrom, zlatne ruke domaćica sa jemenicama, u percepciji sve većeg broja nas postaju stvar prošlosti, raritetna iskustva koja možemo sresti kod još živih roditelja i starijih članova familije. Kaže se: Stanovi su nam mali, gdje ćemo se svi smjestiti, supruge nam rade, kada će to sve spremiti, a tek pospremiti, najbolje je rezervirati dvadesetak mjesta u tom i tom hotelu… i tako završiti svoje obaveze prema rodbini…?! A zašto ne razmislimo o gotovoj i dostavljenoj hrani?
U raljama potrošačke groznice
Vidimo li mi sebe? Dvije trećine odjeće u našim ormarima bespotrebno kupi prašinu. Kuhinjski prostori, frižideri i špajizi puni su otvorenih i neiskorištenih prehrambenih artikala. Nakon godinu, primijetimo da je istekao rok hrani koju nismo ni otvorili. Iz kontejnera „viri“ polukonzumirana hrana i njezini ostaci. Kultura konzumiranja hrane, čuvanja hrane i poštivanja hrane kao Božije blagodati dobrahno se zapostavlja. Odnos prema proizvodnji hrane, susretu sa zemljom sve je više upitan. A svaki šesti komšije nam na počinak ode gladan. Različiti izvještaji koje čitamo na službenim stranicama UN-a kazuju da je nešto više od 2,2 milijarde ljudi u svijetu potpuno siromašno ili blizu granice siromaštva, a taj bi se broj mogao povećati uslijed posljedica globalne finansijske krize i prirodnih katastrofa, ali i strašnih ratnih razaranja u Siriji, Iraku, Jemenu, Palestini… Znači da oko 2,2 milijarde ljudi treba našu pomoć. Paradoksalno je da bi osnovna socijalna zaštita za najsiromašnije u cijelom svijetu koštala manje od 2 posto svjetskog BDP-a. U ovom broju su na hiljade stanovnika Bosne i Hercegovine koji svoje osnovne egzistencijalne potrebe zadovoljavaju u narodnim kuhinjama, humanitarnim organizacijama, a nerijetko i u kontejnerima. Uz činjenicu da bi cijeli svijet trebao pridonijeti borbi protiv siromaštva posebice u ratom i katastrofama ugroženim područjima pitamo se šta je sa nama? Čitav spektar kur’anskih ajeta i Poslanikova praksa trebali bi nas zaustaviti prije svakog zalogaja hrane koju uzimamo i svakog počinka, prije svake bespotrebno kupljene stvari:
Allah će biti na pomoći Svome robu sve dok on bude na pomoći svome bratu!
Gledajte one ispod vas (koji su siromašniji od vas), a ne one iznad vas. To je bolje za vas.
Zekat najimućnijih muslimana riješio bi pitanje gladnih i nepismenih
Prema podacima humanitarne organizacije Oksfam (Oxfam) samo osam ljudi na svijetu, posjeduje bogatstvo koliko i 3,6 milijardi ljudi na planeti, odnosno polovina svjetske populacije. Oksfam je koristio Forbsovu listu milijardera koja periodično iznosi rezultate svojih istraživanja i ustvrdio da je jaz između super imućih i siromašnih veći nego ikad. Do 2018. godine svijet je imao 2208 milijardera a nakon toga svaka dva dana novi bogataš se upisuje u grupu onih sa devet cifara na računu. Prema Oksfamu, bogatstvo milijardera konstanstno raste i iznosi ukupno 1,4 triliona dolara, dok se “bogatstvo” siromašnije polovice stanovnika Zemlje konstantno smanjuje. Isti izvještaj tvrdi da povećanjem oporezivanja imovine jedan posto najbogatijih u svijetu i to samo za pola posto, prikupilo bi se više nego dovoljno novca za obrazovanje 262 miliona djece i pružanje zdravstvene zaštite koja bi spasila 3,3 miliona života u svijetu.
Pravi se i lista najbogatijih muslimana na svijetu. Pa tako prema Forbsovoj listi bogataša, među 101 muslimanom za 2015. i 2016. godinu, najbogatiji musliman bio je saudijski princ Talal al-Saud. Slijede ga i druga brojna imena iz kraljevskih porodica arapskoga svijeta. Zanimljivo je da je među poslovnim ljudima, 2014. godine najbogatiji musliman bio Nigerijac, Aliko Dangote, svršenik Al-Azhara u Kairu, koga zovu „kralj cementa“ i koji pokriva cjelokupno tržište Afrike cementom. Međutim, muslimanski svijet čine i drugi. Na Forbsovoj listi iz 2014. godine, među 101 najbogatijim muslimanom sedam je Saudijaca, 22 iz zemalja Golfskog zaljeva, a potom slijede muslimani iz Turske i Rusije. Jedan od njih, Eldar Osmanov samo za svadbu svoje kćerke Lolite izdvojio je deset miliona dolara. Šta reći za zimske gradove u zaljevskim zemljama, restorane, hotele, kule i pustinjske oblakodere, željeznice pod morem, nestvarne vile, automobile koji koštaju čitavo bogatstvo, hotele sa pozlaćenim apartmanima u kojima samo jedna noć košta hiljade ili stotine hiljada dolara, kupovinu vrijednih umjetničkih radova, komada zlata i dragulja na elitnim aukcijama…a tek morski plodovi koji za doručak dolaze sa drugog kraja planete!
Dakako, ova slika imućnih muslimana daleko je od realnosti koju živi ostatak muslimanskoga svijeta. Polariziran je to svijet smješten u rascjepu idejnih tokova, kako to često ističu analitičari stanja islamskog svijeta, između pretjerivanja i žestine, s jedne, te nemara, ispodprosječnosti i javašluka, s druge strane. Njihov odnos prema vjerskim konstantama i materijalnim ibadetima šalje jednu tužnu sliku na planu odgovornosti i senzibiliteta prema drugome što je jedno od temeljnih načela islama.
Bog je htio da svi žive sretno
Procjene su da potencijal zekata u svijetu na godišnjem nivou iznosi 600 milijardi dolara. To je novac svih onih koji su obveznici davanja zekata. Ovaj iznos, prema mišljenju ekonomskih i vjerskih stručnjaka bio bi sasvim dovoljan da riješi problem gladnih i žednih u svijetu uopće, a u muslimanskom svijetu na poseban način. Uz to, mogli bi se pokrenuti i brojni razvojni projekati u oblasti nauke i obrazovanja. Za nekoliko decenija slika svijeta mogla bi biti humanija i ljepša. Živjelo bi više sretnijih ljudi. Kada bi samo spomenutih 100 najbogatijih muslimana, čije se bogatstvo procjenjuje na 276 milijardi pravilno izdvojilo svoj zekat i „očistilo“ imovinu, došlo bi se do cifre od 3 milijarde dolara zekata. A na listi registriranih najbogatijih muslimana nalazi se još 1580 muslimana! Osvrnimo se oko sebe, pogledajmo i poslušajmo vijesti na dnevnom planu! Ne treba mnogo pameti za zaključak da je samo mali broj njih uključen i vodi računa o zekatu kao islamskom šartu. Da jeste, ne bi svake minute umirala djeca od neuhranjenosti u Africi, ne bi u 21. stoljeću voda na ovom kontinentu bila misaona imenica, ne bi nam svake godine statistike skretale pažnju da je broj nepismenih muslimana u svijetu katastrofalan, te da u nekim zemljama članicama OIC-a ima preko 50% nepismenog muslimanskog stanovništva. O pitanju opredijeljenosti najimućnijih muslimana prema razvoju zajednica iz kojih dolaze najbolje govori podatak da ulažu desetine miliona dolara otvarajući prestižne univerzitete na Zapadu, a samo „zehre“ ili ni to u obrazovanje u svojim zemljama. Jednostavno, imućni muslimani bi morali biti, ali oni to nisu, involvirani u rješavanje globalnih problema islamskoga svijeta.
Zekat je kao poseban imovinski ibadet među pet stubova islama. On ima funkciju da ojača pojedinca i zajednicu, da očisti njihovu imovinu kako bi se Božiji blagoslov na nju spustio. Kada jednoga dana zekat budu davali svi oni koji prema Božijim zakonima moraju izdvojiti 2,5 posto iz svoje imovine na godišnjem nivou i kada to budu radili u skladu sa jednostavnim matematičkim operacijama, a ne „odokativnim aršinima“, ovaj svijet će biti svijet zadovoljnih i sretnih ljudi, a davaoci zekata kreatori boljeg ovodunjalučkoga života. I kada svako od nas za zekat i sadekatu-l-fitr bude izdvajao bez razmišljanja o visini iznosa nego sa dubokom sviješću da ispunjava jedan od Božijih imperativa i mi ćemo biti kreatori boljeg mjesta za življenje. To i jeste intencija Uzvišenoga Stvoritelja.
